Elektrokirurški generatori su uređaji koji proizvode struje različitih valnih oblika pogodnih za kirurške primjene. Najraniji elektrokirurški generatori koristili su sustav iskrenja za proizvodnju visoko prigušene visokofrekventne struje. Ubrzo nakon toga uvedeni su generatori ventila (vakuumske cijevi) koji su mogli proizvoditi glatke, sinusne struje, pogodne za rezanje tkiva. Generator cijevi je od tada zamijenjen modernim, čvrstim generatorom. Svjećica i poluprovodnički generatori dva su tipa u modernoj upotrebi. Čvrsti agregati proizvode koagulacijski valni oblik pomoću tranzistora i komponenata u čvrstom stanju za stvaranje visokonaponskih struja. Generatori iskrišta stvaraju prigušene struje visokog napona pražnjenjem ploča raspoređenih u zraku. Sustavi svjećica nisu u stanju proizvesti prigušenu struju rezanja.
Iako čvrsti agregati mogu proizvesti vršne napone veće od 10.000 volti, za razliku od jedinica s iskrenjem, obično ne mogu održati istu razinu izlazne snage pri visokim impedancijskim opterećenjima, kao pri radu u fluidnom okruženju.
Rezne i koagulacijske struje proizvode se od dva neovisna generatora sadržana u ESU -u. Suprotno popularno shvaćenom, mješovite struje iz elektrokirurških sustava u čvrstom stanju proizvode generator rezne struje i sastoje se od jednostavnog, prigušenog valnog oblika, modulacije mnogo manje drastičnog od koagulacijske struje. Raniji modeli, kao što su kombinirani generatori svjećica/ventila, kombinirali su izlaze generatora rezanja i generatora koagulacije kako bi proizveli mješoviti valni oblik s mnogo većom srednjom kvadratnom snagom. U oba slučaja, željeni učinak je omogućiti standardnoj elektrodi da čisto podijeli tkivo, dok izaziva dovoljan toplinski učinak za stvaranje hemostaze.